Uzimanje hrane je nagon za samoodržanjem. Poremećaj tog nagona može dovesti do njegovog smanjenja ili potpunog prestanka, s jedne strane, i povećavanja, odnosno, bolesne potrebe za velikim količinama hrane, s druge strane. Smanjen nagon za hranom očituje se gladovanjem. Gladovanje nekada može biti namjerno, s ciljem mršavljenja.
Povećanje nagona za hranom viđa se kod nekih bolesti, kao što su progresivna paraliza, encefalitis i neki tumori mozga. Ovaj poremećaj može se javiti i kod epileptičara, gdje pred napadaj bolesnik ima neodoljivu potrebu za hranom, pa je tada može pojesti u ogromnim količinama.
Povećana potreba za hranom, u smislu bolesnog prejedanja, naziva se bulimija i često je to opsesivno-kompulzivni poremećaj. U tom slučaju, hrana umanjuje stres, napetost ili strah.
Bulimiju karakteriziraju povremeni napadi prejedanja, kao i izražena briga za osobni izgled i težinu. Bulimija pogađa uglavnom mlađe žene.
Između dva napada, osoba odolijeva i najukusnijoj hrani, ukoliko njeno konzumiranje znači unošenje mnogo kalorija. Međutim, nakon toga ove osobe gube kontrolu nad apetitom i "bacaju" se na velike količine "zabranjene", kalorične hrane. Za sprječavanje od debljanja, koriste se raznim trikovima, kao što su namjerno povraćanje i uzimanje laksativa.
S vremenom i opće zdravstveno stanje bulimičara počinje slabiti, te se javljaju problemi sa zubima, suhom kožom i ustima, te problemi s grlom i probavom.
Bulimija ima mnogo sličnosti s ostalim bolestima ovisnosti. U oba slučaja pacijenti su zaokupljeni supstancijom od koje su ovisni, osjećaju neodoljivu potrebu za njom i potpuno gube kontrolu kada konzumiraju ono od čega su ovisni.
Bulimija je bolest i oboljela osoba je ne može kontrolirati bez pomoći stručne osobe.
Nakon što liječnik postavi dijagnozu, počinje liječenje i to: psihoterapijom, biheviorističkom ili kognitivnom terapijom.
stres |
bulimičar |
bulimija |