Bijeli zubi oduvijek predstavljaju simbol ljepote. Taj postupak datira još od 19 stoljeća, kada su se u te svrhe rabili aluminij klorid i oksalna kiselina.
Pravi „bum“ u svijetu, dogodio se ožujka 1989. godine objavljivanjem prvog znanstvenog rada o izbjeljivanju zubi u časopisu Quintessence international. Prvi put je omogućeno izbjeljivanje zubi, s minimalnim nuspojavama.
Do promjene boje zubi može doći iz više razloga, kao što su: duhan, kava, čajevi, razni medikamenti ili neke bolesti zubi.
Postoji više tehnika izbjeljivanja zubi, ali se preporuča, u slučaju potrebe za izbijivanjem zubi, obratite se svom stomatologu i ne pokušavajte razne kućne varijante izbjeljivanja.
Najjednostavnija i najmanje štetna metoda je izbjeljivanje pjeskanjem. Pjeskanjem se uklanjaju površinske naslage s cakline, bez oštećenja. Na taj način se zubi potpuno čiste i od zubnog plaka i kamenca, u predjelu svih međuzubnih prostora, te se u praksi pokazalo kako na taj način zubi postaju svjetliji, ali ne previše bijeli.
Pojačana osjetljivost zubi nakon izbjeljivanja uglavnom je privemena i nestaje nakon određenog vremena. U svakom slučaju nakon procesa izbjeljivanja pacijent treba izbjegavati kavu, čaj, cigarete, crno vino i svu „obojenu“ hranu.
Trudnicama i dojiljama, osobama alergičnim na hidrogen peroksid i glicerin, te osobama koje imaju probleme sa disanjem i gutanjem ne preporuča se izbjeljivanje zubi.
bolesti zubi |
zubi |