John Dore, profesor na sveučilištu Montana State, već dva desetljeća analizira uzorke vode iz Tihog oceana i proučava značajke uzoraka vode još od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Profesor Dore odlazi na isto mjesto u Tihom oceanu, gdje mjeri čitav niz različitih kemijskih, bioloških i fizikalnih značajki u pokušaju da utvrdi dugoročne ekološke promjene u vodama na pučini. Jedan od ključnih faktora koji mjeri je razina ugljičnog dioksida. Uspjelo mu je da dokumentira rastuću invaziju atmosferskog ugljičnog dioksida u oceansku vodu.
Znanstvenici su očekivali da će, s povećanjem razine ugljičnog dioksida u atmosferi, sve više tog spoja biti apsorbirano u ocean, odražavajući se na kemijsku ravnotežu morske vode s potencijalno štetnim posljedicama po školjkaše i koralje.
Ugljični dioksid se otapa u vodi, u ovom slučaju morskoj, stvarajući slabu ugljičnu kiselinu. Stoga, kako raste koncentracija CO2 u atmosferi, tako ga se sve više otapa u površinskoj vodi oceana i njezin pH postaje sve niži, odnosno kiseliji.
Uzorci morske vode koje su analizirali profesor Dore i njegovi kolege potvrđuju ono što je teorija prognozirala, pH morske vode postaje sve niži, snižavajući se po stopi koja se očekivala na osnovu fizikalnih i kemijskih pretpostavki. No, laboratorijska mjerenja znanstvenika nisu samo jednadžbe i tabele na papiru. Profesor Dore kaže da ona imaju posljedica u stvarnom životu. Važno je shvatiti da stvarno dolazi do kiseljenja oceana, a to će se negativno odraziti na čitav niz živih vrsta u morima i oceanima, od ribljeg fonda za ribarstvo pa do koraljnih grebena. To je potencijalno katastrofalna promjena.
pH |
kiseljenje oceana |
more |
atmosfera |
morska voda |
ugljični dioksid |
profesor John Dore |
ocean |
Tihi ocean |
CO2 |