Prežderavanje - kraj ovisnosti o hrani

Prežderavanje - kraj ovisnosti o hrani

Hrana puna masnoća, šećera i soli stimulira mozak na oslobađanje dopamina, koji stvara osjećaj ugode. Vrlo brzo, već sama pomisao na neka jela izaziva navalu želje da se to jelo i jede.

Nije nikakva tajna da je Amerika suočena s epidemijom debljine. David Kessler, bivši direktor Nacionalne uprave za kontrolu hrane i lijekova, zadnjih je sedam godina proveo u pokušaju da otkrije što tjera Amerikance na prežderavanje. Došao je do zaključka da se ne radi o nedostatku čvrste volje, pa niti o osobnoj krivnji izjelica, nego o razvitku ovisnosti o hrani, o čemu piše u svojoj novoj knjizi Prežderavanje - kraj ovisnosti o hrani.

David Kessler je želio razumjeti zašto su Amerikanci danas deblji nego ikad ranije. Zašto ljudi ne mogu odoljeti izvjesnoj hrani? Što ih tjera da jedu dugo nakon što su već napunili želuce?

"Mi više ne jedemo samo za vrijeme obroka, jedemo u bilo koje vrijeme, 24 sata na dan. Tako smo napravili da je sada potpuno društveno prihvatljivo da se jede hodajući ulicom ili na poslovnom sastanku. U osnovi, hranu smo pretvorili u zabavu." ovako prirodu problema opisuje David Kessler.

On je razgovarao s vrhunskim znanstvenicima i liječnicima iz prehrambene industrije. Kaže da prehrambena industrija i lanci restorana koriste sastojke koji pothranjuju naš apetit, koji nas navode da želimo sve više i više takve hrane. Masnoće, šećere i sol stavili smo doslovce na svaki ugao i više ne možemo bez njih.

Masnoće, šećeri i sol mijenjaju kemizam mozga i pokreću „kondicionirano prežderavanje“. U tome David Kessler vidi paralele između duhanske i prehrambene industrije, obje manipuliraju ponašanje potrošača kako bi prodale svoje proizvode, i to sve više i više. Dakle, umjesto zadovoljavanja gladi, hrana se dizajnira tako da mami ljude da jedu više nego što im treba, pa čak i više nego što bi sami željeli.

Hrana pretrpana masnoćama, šećerom i solju stimulira mozak na oslobađanje dopamina, koji stvara osjećaj ugode. Vrlo brzo, već sama pomisao na neka jela izaziva navalu želje da se to jelo i jede bez obzira na stvarnu glad ili sitost. Takva stalna stimulacija, kaže Kessler, većinu pokušaja da se smanji tjelesna težina osuđuje na neuspjeh. "Dijete neće djelovati kada se jednom uspostavi određeni moždani krug i ponašanje postane kondicionirano da reagira na masnoće, šećere i sol. Naravno, ja vam mogu uskratiti takvu hranu 30 ili 60 dana i staviti vas na dijetu. Proći ćete kroz to i izgubiti neke kilograme. No, čim se vratite u redovan život, a moždani krugovi kondicioniranja su ostali kakvi su i bili, povratit ćete sve te kilograme." kaže David Kessler.

U svojoj knjizi Kessler sugerira strategiju za okončanje ovisnosti o hrani, počevši s razumijevanjem zašto ljudi žude za određenom hranom. "Prva stvar koju treba napraviti je „ohladiti“ stimulus“. „Prekinuti unutrašnje dijaloge tipa: „O, kako je ovo ukusno, ali, ne, ne bih to trebao jesti. Ali, osjećam takvu želju za time. Ne, ne smijem to jesti.“ Morate se zaštititi od aktivacije vlastitog mozga."

Najbolji način da se to učini je mijenjanje načina na koji gledamo na hranu. "Morate si stvoriti vlastita pravila. Recimo, neki ljudi postanu vegetarijanci i sve im je odmah lakše, pogledaju životinjske masnoće i proteine i pomisle ne, ja to ne jedem. Drugi si zadaju da će jesti samo svježu hranu, dakle nikakve zgotovljene obroke. Treći si odrede da će jesti manje porcije, s manjih tanjura. Doslovce, trebamo naučiti iznova pravila kako ćemo jesti. Sami morate otkriti što vama osobno odgovara, možda uvođenje rasporeda, jedem samo u to i to vrijeme."



mozak | prežderavanje | šećer | glad | ovisnost o hrani | David Kessler | masnoće | sol | hrana | prehrana | dopamin |

Komentirajte članak
Naslov
Komentar
Prepišite kod CaptchaImage
Sva polja za unos su obvezna.
Komentari
Anketa
Da li volite ljeto?
Moje zdravlje ©2016 Sva prava pridržana