U prirodi se nalaze dva oblika vitamina K i to: K1 i K2, a sintetskim putem dobiveni su K3, K4 i K5. K1 unosimo u organizam putem hrane, dok K2 sintetiziraju bakterije iz grupe coli u tankom crijevu. Vitamini K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon) su prirodnog porijekla, a K3 (menadion) se dobija sintetski. Oni nisu topivi u vodi i pod utjecajem svjetlosti se raspadaju.
Apsorpciju vitamina K pomaže neomicin, a odmažu mineralna ulja, X-zračenje, radijacija. Neki antibiotici uništavaju crijevne bakterije koje proizvode vitamin K. Zdrava odrasla osoba može dovoljno vitamina K unijeti hranom ili sintezom K2 pomoću bakterija u crijevima.
Prirodni izvori vitamina K su: kupus, špinat, kopriva, rajčica, grašak, soja, mrkva, krumpir, biljna ulja, riblje ulje, mlijeko, sir i alge. Vitamin K je neophodan za pokretanje sinteze četiri najvažnija faktora koagulacije: protrombina, faktora VII, IX i X i čini značajan faktor za sprječavanje krvarenja.
Jedan od najčešćih uzroka manjka vitamina K u organizmu je nesposobnost jetre za sekreciju žuči u gastrointestinalni sustav, jer kod nedostatka žuči nema adekvatne digestije i apsorpcije masti, pa se zato smanuje i apsorpcija vitamina K. Zato se vitamin K daje injekcijom svim pacijentima sa bolesnom jetrom ili začepljenim žučnim kanalima prije izvođenja kirurške intervencije.
U slučaju nedostatka vitamina K dolazi do pada protrombina u krvi, a time i do poremećaja koagulacije i krvarenja bilo spontanim ili kao posljedica povreda. Uopćeno, vitamin K se dobro podnosi i nije toksičan ni u velikim dozama.
vitamin K1 |
vitamin K4 |
vitamin |
vitamin K3 |
menakinon |
vitamin K5 |
vitamini |
fitomenadion |
vitamin K2 |
menadion |
vitamin K |